Naslovom teksta Vrijeme za spektakle je prošlo, o 13. Bijenalu arhitekture 2012. godine kustosa Davida Chipperfielda, autor Dietmar Steiner sažima narav nove paradigme u arhitekturi, uzimajući pritom međunarodnu izložbu ne samo kao točku orijentacije, već i kao mjesto nastajanja i konsolidacije novih struja mišljenja. Povlačenje i ograničenja arhitekture koja slavi arhitekta-zvijezdu i njegove stilske vježbe tiho je najavila Kazuyo Sejima Bijenalom People Meet in Architecture 2010. godine. Naglasak se premješta na potencijale arhitekture, društvenu odgovornost i dijalog s krajnjim korisnikom za kojeg se ne podrazumijeva da je isključivo klijent s kapitalom. Osam godina kasnije, kustoski koncept 16. bijenala arhitekture u Veneciji potpisuje irski arhitektonski ured Grafton Architects pod vodstvom arhitektica Yvonne Farrell i Shelley McNamare. Riječ je o uredu s gotovo četiri desetljeća  uspješnog praktičnog i predavačkog rada. U međunarodnu arenu aktivnije ulaze u posljednjih desetak godina s ostvarenjima u Milanu i Limi te projektima za Toulouse i London. Za sudjelovanje na Bijenalu Common Ground 2012. godine, predstavljanjem kampusa Sveučilišta u Limi pod nazivom Architecture as New Geography, dobili su Srebrnog lava kao obećavajuća praksa. Dvije godine kasnije uslijedio je drugi veći susret s izazovima predstavljanja arhitekture na izložbi Sensing Spaces: Architecture Reimagined na Royal Academy of Arts u Londonu, a u prosincu 2016. godine arhitektice Farrell i McNamara primile su poziv ravnatelja Bijenala Paola Baratte na mjesto glavnih kustosica 16. bijenala arhitekture. Odazvale su se prijedlogom nazvanim Freespace elaboriranim kroz istoimeni manifest.